Mislim da je to bilo 2006. godine, ili neposredno prije, kada sam bio u sobi za meditaciju, držeći se za usne svog tadašnjeg učitelja, i odjednom mi je sinula ova misao: "Želim to!" Želim pratiti ljude i omogućiti im da dožive ta "aha" iskustva koja su mi toliko puta bila dana na mom putu.

Želim biti dio njihovog razvoja i svjedočiti kako rastu, kako se blaga izvlače iz sukoba, kako sloboda proizlazi iz stezanja i slijedi opuštanje. Želim vidjeti ljude kako odahnu s olakšanjem i raduju se jer je dio slagalice u njihovim životima ponovno složen. Želim ih hrabro voditi kroz vatru, znajući da im u mojoj brizi vrućina ne može naštetiti. To je ono što želim, a istovremeno želim da se zabavimo i smijemo... i tada knjiga Marshall Rosenberg doletjela u ruke.

Nakon prvog uvodnog tečaja, znao sam da želim biti trener. Od tada tražim svoj put, a svako raskrižje me obogaćuje iskustvom. Upravo ta iskustva pokušavam učiniti opipljivima na svojim seminarima. To je sve. Nema ništa drugo.

Nenasilna komunikacija je za mene veza, most ne samo između pojedinaca ili između naroda, već i most za integriranje drevnih duhovnih tradicija i mudrosti u svakodnevni život.