Fascinira me što se događa među ljudima. Zašto dvoje ljudi koji žude za vezom ponekad na kraju povrijede jedno drugo? I što postaje moguće kada uspore s dovoljno znatiželje da razumiju sebe i jedno drugo? Ova pitanja me tiho prate dugi niz godina i nastavljaju oblikovati način na koji živim, učim i dijelim nenasilnu komunikaciju.

Jedan od najvećih darova koje mi je nenasilna komunikacija dala je samoempatija. Učenje zastati, povezati se s onim što je živo u meni, brinuti se za sebe i tražiti strategije koje istinski obogaćuju život bilo je duboko transformativno. To je također jedna od mojih najvećih prednosti učenja. Svaki dan se nježno podsjećam da se susrećem sa sobom s istom nježnošću koju tako prirodno pružam drugima. Također pokušavam birati puteve koji nose osjećaj igre, radosti i živosti, vjerujući da učenje i rast ne moraju doći samo kroz borbu.

Zbog toga nenasilnu komunikaciju ne vidim prvenstveno kao komunikacijski model. Za mene je to način povezivanja; sa sobom, s drugim ljudima i sa životom. To je cjeloživotna praksa povratka prisutnosti, znatiželji i izboru.

Vodim treninge o nenasilnoj komunikaciji u školama, organizacijama, tvrtkama i neprofitnim organizacijama. Također pratim ljude kroz medijaciju, podržavajući ih u stvaranju dovoljne povezanosti kako bi bolje razumjeli sebe i jedni druge, tako da zajedno mogu otkriti strategije koje brinu o potrebama svih. Bilo da radim s grupom ili sjedim s dvije osobe u sukobu, moja namjera je uvijek ista: stvoriti prostor u kojem ljudi mogu usporiti, ponovno se povezati sa sobom i istražiti što je zaista živo ispod njihovih riječi.

Volim svjedočiti trenutku kada ljudi otkriju da briga o sebi i briga za druge ne moraju konkurirati, već mogu podržavati jedni druge. Iz tog mjesta često se pojavljuju nove mogućnosti; mogućnosti koje se nisu mogle vidjeti dok su se svi pokušavali zaštititi.

Zahvalna sam što sam dio Platforme za holistički razvoj i nenasilnu komunikaciju LINK, zajednice koja kontinuirano hrani moje učenje, praksu i rast. Hodanje ovim putem s drugima podsjeća me da nenasilna komunikacija nije nešto što postižemo ili svladavamo. To je nešto što nastavljamo prakticirati, odnos po odnos, dan za danom.

Vjerujem da svaki razgovor ima potencijal ojačati odnos, a svaki odnos ima potencijal ojačati zajednicu. Nadam se da ću, razgovor po razgovor, doprinijeti ljubaznijem i povezanijem svijetu.