Moj prvi susret s nenasilnom komunikacijom osjećao se kao povratak kući. Ideje predstavljene u filozofiji nenasilne komunikacije zvučale su mi blisko i pružile su jasnoću i strukturu mojim vlastitim mislima. Bilo mi je posebno važno upoznati koncept duhovnosti u nenasilnoj komunikaciji. Odrastajući u zemlji u kojoj su različite religijske ideje bile izvor sukoba među ljudima, ovaj koncept mi ​​je pružio utjehu i nadu. To me je privuklo. Ono što me održalo na putu učenja nenasilne komunikacije bilo je povezivanje s ljudima, sudionicima i trenerima, na dubokoj, iskrenoj i smislenoj razini.

Moj put od prvog susreta s Nenasilnom komunikacijom do preporuke za certifikaciju bio je ispunjen neizmjernom podrškom, zajedništvom i iskrenom željom da prevladamo teškoće s kojima se susrećemo bilo u okolnostima bilo u odnosima. Osjećaj mira koji je došao nakon nekoliko treninga bio je najvrjedniji dar. Promjena se prvo dogodila u meni, a zatim se otvorio prostor za promjenu u kvaliteti odnosa s ljudima oko mene. Osim osobnih koristi i koristi u radnom okruženju, ponosna sam i na rad koji obavljam zajedno s timom u području društvenih promjena, radeći u Mreži Nenasilne komunikacije u Bosni i Hercegovini.

Našoj zemlji je jako potreban mir, pomirenje, dijalog i nova perspektiva rješavanja sukoba, te se radujem svemu što tim trenera i kandidata iz naše Mreže može pružiti našoj zajednici. Zbog te nade i čežnje, moj put do toga da postanem trenerica nenasilne komunikacije i sve ostalo učenje koje me čeka čini vrijeme koje je prošlo i vrijeme koje dolazi smislenim i važnim.