Rhonda Freeman vjeruje da se društvene promjene mogu dogoditi i događaju se od osobe do osobe. Ona mijenja korporativnu kulturu primjenjujući Nenasilnu komunikaciju (NVC) na svom radnom mjestu i u svojoj zajednici za zajedničko stanovanje. U njezinom svijetu, društvene promjene su kamenčić bačen u ribnjak. Možemo vidjeti gdje pravimo promjenu, ali nakon nekog vremena ne vidimo gdje se te promjene šire. Rhonda se fokusira na ponudu dvotjednih ljetnih programa za tinejdžere (SPEAK*Teens) i nastavak rada Roberta Gonzalesa.
