Imam 35 godina i pročitao/la sam Marshallovu knjigu 2013. U to vrijeme, bio/la sam jako zainteresiran/a za budizam i ljudsku duhovnu prirodu. Ali nešto je nedostajalo: kako uskladiti svoj svakodnevni život i probleme, svoje traume i povijest sa svojom duhovnom stranom?
Čitanje knjige Nenasilna komunikacija: Jezik života donijelo mi je odgovore koji su mi bili potrebni i počeo/la sam vježbati sam/a, svaki dan, prije spavanja, pregledavao/la bih svoj dan i pokušavao/la pronaći svoje/tuđe osjećaje i potrebe (zadovoljene ili nezadovoljene). 
Prvi put kad sam upoznao/la NVC trenera/icu, to je stvarno utemeljilo moju praksu unutar mog tijela, dobio/la sam dublje i jasnije razumijevanje NVC-a. Istovremeno, pomislio/la sam "ok, želim biti tamo gdje je ona, u nekom trenutku svog života, tu želim doprinijeti životu". Nekoliko godina kasnije, počeo/la sam ozbiljno i vježbao/la i vježbao/la i vježbao/la...

NVC mi je stvarno pomogao da budem suosjećajnija prema drugima kada se ponašaju na način koji ne zadovoljava moje potrebe. Mogu razumjeti odakle dolaze, povezati se s njima i tako ih pozdraviti tamo gdje jesu. Također mogu istinski okusiti radost davanja, radost primanja.

Cijeli sam život slušala da sam preintenzivna, da sam previše snažna u vezi stvari i to je bila dodatna patnja uz to što me nisu razumjeli. Sada prihvaćam tu intenzivnost i mogu razumjeti njezin izvor te djelovati na način koji zadovoljava moje i tuđe potrebe.

Sada sam učiteljica u osnovnoj školi i definitivno mogu vidjeti kako življenje NKC-a za mene utječe na djecu i odrasle (kolege, roditelje) s kojima komuniciram. Želim podijeliti NKC sa svojim kolegama učiteljima kako bi ga i oni mogli živjeti i postati uzori djeci. Danas se osjećam mirnije nego kad sam bila mlađa odrasla osoba i želim podijeliti NKC s drugima kako bi pronašli svoj put.