Kad sam 2008. godine sudjelovala na svojoj prvoj radionici Nenasilne komunikacije (NNK), nisam imala pojma u što se upuštam i na kakvo ću putovanje krenuti. Do tada sam bila potpuno neokaljana u suočavanju sa sobom, točnije u suočavanju sa svojim osjećajima, emocijama i svojim 'gumbima' o čijem postojanju nisam znala gotovo ništa. Ovaj put to nije trebalo biti intelektualno, umom vođeno putovanje u moje unutarnje biće, već slušanje i osjećanje, fizičko iskustvo koje si do tada u životu nikada nisam dopustila.

Ova metoda mi se učinila tako obećavajućom, jasnom i jednostavnom: Kako se izraziti na način da me osoba s kojom razgovaram može saslušati do kraja, razumjeti me i, u najboljem slučaju, ispuniti moj zahtjev? Tijekom ovog vikenda radionice i na godišnjoj obuci koja je uslijedila, naučila sam da je NVC puno više od komunikacijskog modela. To je ujedno i poziv da se sve više sprijateljimo sa samim sobom. Što više svijesti unosim u svoj svakodnevni život, lakše mi je razviti razumijevanje za sebe, prihvatiti sebe sa svojim 'manama', pa čak i naučiti voljeti sebe.

I što bolje uspijem to učiniti sa sobom, lakše je razviti razumijevanje za one oko sebe i svoju okolinu. NVC se za mene prije svega odnosi na povezanost - povezanost s onim što je trenutno živo u meni i u mom suparniku. A nakon što se postigne stanje povezanosti, mijenjaju se mnoge stvari koje su se prije činile nepromjenjivima: otvaraju se jednostrane perspektive, mijenjaju se ljutnja i osjećaji krivnje, a često se pojavljuju neočekivana rješenja koja kao da proizlaze iz prirodnog toka.

Posljednjih godina produbila sam svoj put prema većoj udobnosti sa svojom ranjivošću. Jer ono što sam naučila, posebno na svom putovanju s NVC-om, jest da nas naša ranjivost i način na koji se s njom nosimo često vode do zatvaranja srca, stavljanja maske i nedostupnosti. Istovremeno, naša ranjivost je ključ povezanosti među nama kao ljudima. I ova bitka između povlačenja i zaštitne reakcije s jedne strane i autentičnog pokazivanja sebe i hrabrosti prema drugima s druge strane nešto je s čime se mi kao ljudi borimo svaki dan.

Moj doprinos je pružiti nam svima priliku i priliku za rast i razvoj prema:

• više povezanosti sa sobom i ljudima oko sebe
• druge oblike rješavanja sukoba i
• svjestan suživot u kojem potrebe svih živih bića igraju ulogu.

Želio bih vidjeti ovu promjenu ne samo na međuljudskoj razini, već i za naša društva. I jako sam sretan što tome mogu doprinijeti!