
Kontxi Ruiz Aguirre
Ovlašteni trener od 2019
Govori engleski, španjolski
Current Country: Spain
Zemlja podrijetla: Španjolska

Zovem se Kontxi Ruiz. Rođen sam 1970. u Bilbau, mjestu gdje i danas živim. Imam diplomu iz poslovne administracije i više od dvadeset godina posvetio sam se edukaciji, dajući pomoćne tečajeve studentima.
2012. godine postala sam majka, moj sin se rodio kada smo njegov otac i ja već bili u procesu razdvajanja. Dijelim s vama da je majčinstvo bio početak unutarnje revolucije u mom životu koja još nije prestala. Tijekom prve dvije godine doživjela sam više trenutaka tuge nego radosti, s mnogo strahova i nesigurnosti... i osjećala sam se vrlo usamljeno.
Kad sam 2014. godine prvi put čula za Nenasilnu komunikaciju, na trenutak sam se zaustavila i pogledala što imam u svom životu i otkrila sam odnose pune osuđivanja, ogorčenosti, kontrole, zahtjeva... Postati svjesna toga bilo je vrlo bolno. U tom trenutku, a istovremeno i olakšanje... Pomoglo mi je shvatiti zašto sam se osjećala tako nesretno i shvatiti da je u mojoj moći živjeti drugačije, promijeniti svoj način odnosa, čak i ako se drugi ne mijenjaju...
Tako sam počela čitati o NVC-u, počela sam vježbati na svoj način, počela sam žanti mala „čuda“... Željela sam znati više, pohađala sam radionice, festivale s višednevnim suživotom... Sve dok malo po malo novi jezik nije postao nešto više od učinkovitog komunikacijskog alata, već, radije, način života... A to je ujedno i strast, osobni pomak koji me poziva da nastavim eksperimentirati i učiti, a i dijeliti, nešto što mi toliko pomaže, što mi daje toliko darova... Zato je nastao ComunicArte, zato je nastao ovaj blog.
I osjećam se sve življom i budnijom te tražim odnose u kojima mogu pokazati svu svoju paletu boja, svu svoju autentičnost, a istovremeno dajem sve od sebe da i drugi mogu pokazati svoju. Odnose u kojima na sukob gledamo kao na priliku za rast, za bolje upoznavanje, za jačanje veza. Gdje ništa nije statično i svaki dan gledam sebe i tebe sa znatiželjom, bez da se uzimamo zdravo za gotovo. Gdje učim povezati se sa svojim osjećajima i potrebama te uzeti svoju moć i poduzeti mjere kako bih ih pokušala zadovoljiti, ali pažljivo, želeći uzeti u obzir i tvoje osjećaje i tvoje potrebe.
Me llamo Kontxi Ruiz. Nací en 1970, en Bilbao, el lugar en el que sigo viviendo. Tengo el título de licenciada en empresariales y durante más de veinte años me he dedicado a la formación, dando clases de apoyo a estudiantes universitarios.
En el 2012 fui madre, mi hijo nació cuando su padre y yo ya estábamos en proceso de separación. Comparto que la maternidad fue el comienzo de una revolución interior en mi vida que todavía no se ha detenido. Durante los dos primeros años la viví con más momentos de tristeza que de alegría, con muchos miedos e inseguridades… y sintiéndome muy sola.
Cuando en el 2014 escuché hablar por primera vez de Comunicación No Violenta (CNV), me paré a mirar por un momento lo que tenía en mi vida y descubrí relaciones llenas de juicio, resentimiento, control, exigencia… Tomar conciencia de ésto fue muy doloroso en aquel momento y a la vez resultó un alivio… Me sirvió para entender porqué me sentía tan infeliz y también para darme cuenta de que estaba en mi mano vivir de otra manera, cambiar mi forma de relacionarme, aunque los otros no cambiaran…
Así que empecé a leer sobre CNV, empecé a practicar a mi manera, empecé a cosechar pequeños “milagros»… Quise saber más, asistí a talleres, a festivales con varios días de convivencia… Hasta que poco a poco el nuevo lenguaje se fué convirtiendo en algo más que una herramienta de comunicación eficaz, en, más bien, una forma de vivir… Y también es una pasión, una deriva personal que me invita a seguir experimentando y aprendiendo y también a compartir, esto que a mí tanto me ayuda, que me hace tantos regalos… Por eso surge ComunicArte, por eso surge este blog.
Y me siento cada vez más viva y despierta y busco relaciones donde puedo mostrar toda mi gama de colores, toda mi autenticidad y a la vez pongo todo de mi parte para que el otro pueda mostrar la suya. Relaciones donde miramos el conflicto como oportunidad para crecer, para conocernos más, para estrechar lazos. Donde nada es estático y me miro y te miro cada día con curiosidad, sin darnos por sabidos. Donde aprendo a conectarme con mis sentimientos y necesidades y tomo mi poder y paso a la acción para intentar satisfacerlas, pero cuidadosamente, queriendo tener en cuenta a la vez también tus sentimientos y tus necesidades.
Podijeli ovu stranicu:
Za učitavanje ove karte potrebna je usluga OpenStreetMap
Za učitavanje ove karte potrebna je usluga OpenStreetMap
Koristimo kolačiće i slične tehnologije kako bismo poboljšali vaše iskustvo na našoj web stranici.