„U kojim se oblicima život izražava?“ „Kako priroda živi u meni?“ „Što služi integraciji i povezanosti u meni?“ „Što služi životu?“...

Ova su me pitanja motivirala da studiram biologiju, postanem majka dvoje djece, obučim se za obrazovanje na otvorenom, certificiram se kao trenerica za NVC i kao IFS praktičarka.

S unutarnjom slikom vožnje biciklom po nitima ispletene mreže, pitanje o zajednici me pokreće: Kako mogu međuovisnost i međupostojanje učiniti opipljivim, stvarnim unutarnjim iskustvom koje nas otvara povjerenju da smo mi, sva bića, važni, da se naše potrebe mogu zadovoljiti i da pripadamo.

Živeći izvan mreže u ruralnoj Španjolskoj pola godine, a drugu polovicu u južnoj Njemačkoj, kombiniram brigu za zemlju i doprinos ponovnom otkrivanju vještina za napredovanje u zajednici.

Od 2020. godine odlučila sam se voziti biciklom i kretati vlakom i javnim autobusom, eksperimentirajući s time kako te odluke utječu na moj način života i što mi „dostatnost“ znači u svakodnevnom životu.

Pratim ljude u individualnim sesijama prema modelu Internih obiteljskih sustava (Richard Schwartz), ostavljajući prostor za pojedinca.

Nudim tjedne grupe za vježbu NVC-a, stvarajući prostor u kojem se možemo međusobno slušati u grupama.

A s željom da još više otvorim grupno okruženje i ponudim više prostora za slušanje s manje teorijskog unosa, trenutno se obučavam za facilitatora izgradnje zajednice (Scott Peck).