Moja namjera
Moje djetinjstvo je bilo vrlo ispunjeno i uravnoteženo, a danas živim u okruženju koje je sigurno i brižno. Dio onoga što sam primio želim podijeliti s ljudima i prenijeti im na njih koji su odrasli u drugačijim okolnostima od mene. Zbog toga želim djelovati, želim nešto pokrenuti.
Tijekom mog akademskog studija (napredovanje iz biologije) počeo sam se - osim što sam se bavio isključivo prirodnim znanostima - sve više zanimati za međuljudsku komunikaciju i njezinu pozadinu.
Devedesetih godina prošlog stoljeća osnovao sam šumski vrtić, nakon čega sam obavljao vodeće pozicije u nekoliko dječjih projekata. Ti projekti - uglavnom sa siročadi iz Afrike i Filipina - sasvim su mi jasno pokazali da na ovoj zemlji živi nevjerojatan broj djece kojoj je potrebna pomoć i podrška - poput hrane, doma, škola - kako bi dobili priliku živjeti dostojanstveno.
Bilo je to 2003. godine kada sam prvi put pročitao o NVC-u i odmah sam bio fasciniran. Ponekad se u životu dogodi da naiđemo na stvari koje su već duboko u nama drijemale i samo čekale pravi trenutak da se probude. Na taj sam način stupio u kontakt s NVC-om.
U međuvremenu, organiziram svoju osmu NVC radionicu u Njemačkoj i s velikom radošću primjećujem projekte koji se nastavljaju, a koje organiziraju i vode sami polaznici u svojim matičnim zemljama.
Jako mi je drago vidjeti kako sudionici potpuno apsorbiraju i internaliziraju NVC. NVC nije samo jezik i unutarnji stav, već određeni izvor energije koji se hrani željom da se ti dragocjeni osjećaji učine dostupnima svim drugim ljudima i na taj način doprinesu njihovoj dobrobiti.
Moje kvalifikacije
U veljači 2010. godine dobila sam certifikat za certificiranog NVC trenera (od strane Centra za nenasilnu komunikaciju).
Završila sam klasičnu školu za medijaciju, uključujući četiri tečaja supervizije, s akreditacijom njemačkog BM-a (Bundesverband Mediation).
S Dominicom Barterom završila sam edukaciju za medijatora i sudjelovala u nekoliko njegovih treninga za vođenje Restorativnih krugova.
Prilikom stvaranja i organiziranja vlastitih NVC projekata mogu kombinirati rad s nenasilnom komunikacijom i istovremeno pružati podršku djeci. To znači sljedeći korak prema zadovoljavajućem angažmanu. U početku sam više djelovala u pozadini, planirajući i organizirajući projekte. Od 2010. godine vrlo sam ponosna što dodatno doprinosim svojim projektima kao trenerica.
Godine 2012. sudjelovao/la sam u tečajevima za daljnje učenje „kooperativnih avanturističkih igara“ koje su organizirali razni učitelji. Osobno jako uživam u igranju igara jer mi pomaže u razvijanju lakoće i lakom povezivanju s drugim ljudima, čak i bez da o njima puno znam. Istovremeno, igranje igara koristim kao most za zbližavanje s mladima, za zbližavanje s njihovim svijetom. Zajedno radimo nešto što spontano radimo već godinama: igramo se zajedno. Veliki dobitak je stvaranje povjerenja i pokušaji svakoga da pronađe vlastita rješenja. Volim prisutnost koja se pojavljuje tijekom igranja.
Meine Absicht
Ich hatte eine sehr zufriedene und ausgeglichene Kindheit und lebe heute in einem Umfeld, das auch Geborgenheit und Fürsorge bietet. Einen Teil dessen, was ich mitbekommen habe, möchte ich mit Menschen teilen und weitergeben, die unter anderen Umständen aufgewachsen sind als ich. Aus diesem Grund möchte ich aktiv werden, etwas in Gang setzen.
Schon während meines Studiums (Promotion in Biologie) begann ich mich neben der reinen Beobachtung der Naturwissenschaften immer mehr für Zwischenmenschliche Kommunikation und ihre Hintergründe zu interessieren.
In den 1990er Jahren gründete ich einen Waldkindergarten, dem leitende Tätigkeiten in mehreren Kinderprojekten folgten. Diese Projekte – vor allem mit Waisenkindern aus Afrika und den Philippinen – zeigten mir ganz deutlich, dass es auf dieser Erde unglaublich viele Kinder gibt, die Hilfe und Unterstützung – wie Nahrung, ein Zuhause, Schulen – brauchen, um die Chance auf ein Leben in Würde zu bekommen.
2003 las ich zum ersten Mal von der GFK und war sofort fasziniert. Manchmal stoßen wir im Leben auf Dinge, die schon tief in uns schlummerten und nur auf den richtigen Moment warteten, um geweckt zu werden. So kam ich mit der GFK in Kontakt. Mittlerweile
organisiere ich meinen achten GFK-Workshop in Deutschland und beobachte mit großer Freude, dass sich daran Projekte anschließen , die von den Teilnehmern selbst in ihren Heimatländern organisiert und angeleitet werden.
Ich freue mich sehr, wie GFK von den Teilnehmern vollständig aufgenommen und verinnerlicht wird. GFK ist nicht nur eine Sprache und innere Haltung, sondern eine Energiequelle, die von dem Wunsch genährt wird, diese wertvollen Gefühle allen anderen Menschen zugänglich zu machen und so zu ihrem Wohlbefinden beizutragen.
Meine Qualifikationen
Im Februar 2010 erhielt ich die Zertifizierung als zertifizierte GFK-Trainerin (Zentrales Zentrum für Gewaltfreie Kommunikation).
Ich absolvierte die klassische Schule für Mediation mit vier Supervisionskursen mit Akkreditierung des Bundesverbandes Mediation (BM).
Bei Dominic Barter absolvierte ich eine Ausbildung zur Mediatorin und nahm an mehreren seiner Schulungen zur Leitung von Restorative Circles teil.
Bei der Erstellung und Organisation meiner eigenen GFK-Projekte kann ich die Arbeit mit Gewaltfreier Kommunikation mit der Unterstützung von Kindern verbinden. Dies bedeutet einen konsequenten Schritt in ein erfüllendes Engagement. Anfangs war ich eher im Hintergrund tätig und plante und organisierte die Projekte. Seit 2010 bin ich sehr stolz, zusätzlich als Trainerin zu meinen Projekten beitragen zu können.
2012 nahm ich an Weiterbildungskursen in „kooperativen Abenteuerspielen“ teil, die von verschiedenen Lehrern angeboten wurden. Ich persönlich spiele sehr gerne, da es hilft, Leichtigkeit zu entwickeln und sehr leicht mit anderen Menschen in Kontakt zu treten, auch ohne viel über sie zu wissen. Gleichzeitig nutze ich das Spielen als Brücke, um jungen Menschen näher zu kommen, ihrer Welt näher zu kommen. Gemeinsam machen wir etwas, was wir ohnehin schon seit Jahren spontan tun: Wir spielen zusammen. Ein großer Gewinn ist dabei das Entstehen von Vertrauen und das Bemühen jedes Einzelnen, eigene Lösungen zu finden. Ich liebe die Präsenz, die beim Spielen entsteht.