Nada je osnovala udrugu Smile Keepers u Srbiji tijekom ratnih godina 1991.-93. Beograd, glavni grad Srbije, bio je preplavljen izbjeglicama, od kojih su mnoge bile djeca bez roditelja. Nada je svjedočila stanju opće društvene nestabilnosti i potrebi djece za stabilnim emocionalnim odgovorom. No, odrasli su pogođeni na sličan način i još uvijek su u šoku od iznenadnog ratnog stanja koje utječe na njihove uloge odgojitelja i skrbnika za djecu.

Nakon nekoliko mjeseci osjećaja paralize i shrvanosti zbog situacije u kojoj se Nada našla, pronašla je snagu da se udruži s psiholozima i pedagozima kako bi počela podržavati učitelje u školama s djecom.

Kako bi pronašli načine da djeca podijele svoja životna iskustva, neovisno o tome jesu li izravno ili neizravno pogođena ratom, odrasli su počeli stvarati strukture, pitanja i igre kako bi pomogli djeci da osjete i eksternaliziraju ono što su proživjela. Uz podršku UNICEF-a i Europske unije, podržali su više od 100 000 djece putem programa Čuvari osmijeha. Nada je dugi niz godina bila učiteljica i trenerica u NVC-Centru Steyerberg.