Moje putovanje s nenasilnom komunikacijom (NNK) započelo je 2017. godine, u srcu osobne oluje: mog razvoda i raspada obitelji s četvero djece. U tom razdoblju duboke ranjivosti, susrela sam se s NNK-om slično kao što netko pronalazi pojas za spašavanje kada se bori održati glavu iznad vode. Vrlo brzo sam osjetila koliko duboko ovaj pristup može transformirati moju viziju života i ponovno me povezati s čovječanstvom.
Tri su spoznaje obilježile moje početke:
- Imam potrebe.
- Moje misli nisu moji osjećaji.
- Ja sam odgovoran/na za ono što osjećam.
Ti temelji pokrenuli su pravi unutarnji potres i otvorili put transformacije koja me učinila življom, slobodnijom i usklađenijom sa samom sobom. Malo po malo, ovaj novi način postojanja pronašao je svoje mjesto u mojim odnosima i okruženju. Otkrila sam drugi način povezivanja: autentičniji, s više poštovanja, hranjiviji.
Tijekom godina pronašla sam – i izgradila – zajednicu učenja, prakse i podrške. To me nosilo, inspiriralo, hranilo… i zauzvrat mi nudilo priliku da dijelim.
Već kao komunikacijski trener, moja se uloga prirodno nastavila u želji da dijelim NVC s autentičnošću. Upravo kroz to dijeljenje NVC se ukorijenio u mom životu, izvan mog osobnog iskustva. Certifikacija mi se činila kao prirodan korak: način da poštujem ono što sam primio i da to prenesem dalje.
Danas, kao neovisni trener, osjećam se legitimno i osposobljeno nastaviti ovaj prijenos. Imam posebnu osjetljivost za parove i obiteljske odnose, kroz praktične radionice, a imam i priliku raditi u zdravstvu, obrazovanju, psihosocijalnim i zatvorskim okruženjima.
Upravo unutar tih prostora želim nastaviti otvarati putove transformacije - i individualne i kolektivne.
Mon chemin avec la Communication NonViolente a commencé en 2017, au cœur d’une tempête personnelle : mon divorce et l’éclatement d’une famille avec quatre enfants. Dans cette période de grande vulnérabilité, j’ai rencontré la CNV un peu comme on trouve une bouée quand on lutte pour garder la tête hors de l’eau. Très vite, j’ai senti combien cette approche pouvait transformer ma vision de la vie et me relier profondément à l’humanité.
Trois prises de conscience ont marqué mes débuts :
- J’ai des besoins.
- Mes pensées ne sont pas mes sentiments.
- Je suis responsable de ce que je ressens.
Ces fondations ont provoqué un véritable tremblement intérieur et ouvert un chemin de transformation qui m’a rendue plus vivante, plus libre et plus alignée avec moi-même. Peu à peu, cette nouvelle manière d’être s’est invitée dans mes relations et mon environnement. J’ai découvert une autre façon d’être en lien : plus authentique, plus respectueuse, plus nourrissante.
Au fil des années, j’ai trouvé — et construit — une communauté d’apprentissage, de pratique et de soutien. Elle m’a portée, inspirée, nourrie… et offert l’opportunité, à mon tour, de transmettre.
Déjà formatrice en communication, mon rôle a naturellement trouvé sa continuité dans l’élan de partager la CNV avec authenticité. C’est dans ce partage qu’elle s’est enracinée dans ma vie, au-delà de ma propre expérience. La certification m’est apparue comme une étape naturelle : une manière d’honorer ce que j’ai reçu et de le transmettre à mon tour.
Aujourd’hui, comme formatrice indépendante, je me sens légitime et équipée pour poursuivre cette transmission. Je garde une sensibilité particulière pour les liens de couple et de famille, à travers des ateliers de pratique, et j’ai aussi la chance d’intervenir dans des milieux de la santé, de l’éducation, psychosociaux et pénitentiaires.
C’est dans ces espaces que je souhaite continuer à ouvrir des voies de transformation, à la fois individuelles et collectives.