Recenzira knjige Pozitivna psihologija: Razmišljanja o mirovnom obrazovanju, nenasilju i društvenim promjenama autora Andrewa Fitz-Gibbona (2010.); Mi + Oni: Iskorištavanje pozitivne moći razlike autora Todda L. Pittinskyja (2012.); i Pozitivni odnosi: Praksa utemeljena na dokazima diljem svijeta autorice Sue Roffey (vidi zapis 2011-30125-000).

Ove knjige istražuju nedavne promjene paradigme u zamišljanju mira ili, za Roffeyja, razvijanju pozitivnih odnosa. Fitz-Gibbon crpi iz širokog spektra perspektiva kako bi ispitao ulogu mirovnog obrazovanja u postizanju mira. Pittinsky se posebno usredotočuje na naše stavove prema drugima - onima koji su drugačiji od nas samih - i istražuje kako možemo surađivati ​​kako bismo prevladali kulturne predrasude. Roffey tvrdi da je izgradnja odnosa ključna i za ljudski i za društveni razvoj, te se u konačnici može zaključiti, za nacionalni i međunarodni mir. Fitz-Gibbonova zbirka članaka pruža širok raspon perspektiva koje nas potiču da razvijemo nijansirane ideje o tome što proučavati i kako obrazovati naše mlade kako bi se kretali prema svjetskom pozitivnom miru, temeljnom preduvjetu za preživljavanje i dobro preživljavanje. Postoji potreba za izgradnjom specifičnih modela, poput Pittinskyjevog, u kojem se predviđaju nove perspektive o grupnim vezama i miroljubivosti te se nudi metodologija za istraživanje. Njegovo svježe gledište o istraživanjima drugih istraživača i korištenje stvarnih geopolitičkih događaja kao primjera korisni su nam u pomaganju da preispitamo vlastite ideje o grupnim odnosima i onome što želimo mjeriti.

Potrebni su nam pregledi, poput onih u Roffeyjevoj zbirci, koji pružaju inspiraciju za buduća istraživanja, programe i intervencije. Izgradnja modela je ovdje preuranjena. Kritično je važno da Roffeyjevi suradnici crpe ne samo iz Seligmanovog istraživanja pozitivne psihologije i izgradnje programa, već i iz drugih koji istražuju pozitivne odnose temeljene na miru. (Zapis baze podataka PsycINFO (c) 2016 APA, sva prava pridržana)