Ovo istraživanje procjenjuje utjecaj obuke za prevenciju nasilja, Potpuna iskrenost/Potpuno srce, temeljene na modelu nenasilne komunikacije (Rosenberg, 2003.) na rješavanje sukoba i razvoj empatije (uključujući samoempatiju). Ova studija nudi strateški odgovor na agresivno/nasilno ponašanje adolescenata. Sudionici, u dobi od 16 do 19 godina, u vrijeme provođenja studije doživljavali su stres siromaštva i marginalizacije te su bili upoznati s obiteljskim i vršnjačkim nasiljem. Neki su dobili kaznene prijave, neki su odgajali djecu, a svi su se borili za završetak srednje škole. Metodologija istraživanja smještena je u tradicije obrazovnih istraživanja i evaluacije programa. Nakon toga, ovaj projekt kombinira jednostavan kvazi-eksperimentalni pisani test prije i poslije obuke (koji pruža deskriptivnu statistiku) s kvalitativnim podacima prikupljenim kroz sesije obuke i intervjue. Uključena je ilustracija slučaja kako bi se dodatno poboljšali nalazi.

Ovaj pristup omogućio je generiranje bogate višedimenzionalne analize za tako mali pilot projekt (N=14). Rezultati testiranja pokazali su značajno povećanje razumijevanja i primjene vještina za skupinu sudionika, dok usporedna skupina nije pokazala povećanje. Intervjui s grupom sudionika otkrili su da je obuka bila zanimljiva te da su vještine bile praktično primjenjive i značajne. Ilustracija slučaja otkrila je transformativni utjecaj integriranja vještina nenasilne komunikacije, rješavanja sukoba, empatije i samoempatije u život jednog sudionika. Konkretno, ova teza sugerira da samoempatija može biti sastavni dio podrške razvoju vještina rješavanja sukoba, posebno, i zdravih odnosa općenito, za mlade žene koje su doživjele zlostavljanje, traumu i obiteljsko nasilje.