Suvremeno hipertehnološko okruženje, koje karakterizira konvergencija medija, produbljivanje globalizacije komunikacije, porast govora mržnje na različitim komunikacijskim platformama i dolazak ere post-istine, zahtijeva nove inovativne pristupe disciplini komunikacijskih studija. Eksponencijalni rast tehnologije i njezin utjecaj na komunikaciju i njezine procese učinio je njezino proučavanje ne samo složenijim već i uzbudljivijim.

Postoji kontinuirani protok novih elemenata i dimenzija koji se dodaju komunikacijskom iskustvu ljudskih bića. Komunikacijski model, u tom kontekstu, može se opisati kao onaj koji obuhvaća složenost globalizacije i konvergencije komunikacije, zajedno s mrežnom međusobnom povezanošću međuljudske i masovne komunikacije koju Castells (2007.) opisuje kao samomasovnu komunikaciju.