Ova kvalitativna višestruka studija slučaja istražuje integraciju i procjenu mirovne lingvistike od strane nastavnika engleskog jezika u različitim pedagoškim praksama, s naglaskom na istraživanje nasilne i nenasilne terminologije koju učenici izražavaju u učionici. Prikupljanje podataka uključivalo je dubinske intervjue s pet nastavnika engleskog jezika, triangulirane na dva dodatna nastavnika i pet učenika. Podaci su tematski analizirani, otkrivajući pet bitnih tema za nasilnu i nenasilnu frazeologiju i terminologiju koju izražavaju učenici, kao što su: moralistički sud, kulturni i vjerski izrazi, pozitivan i ohrabrujući jezik, promicanje mirne komunikacije i timskog rada te korištenje pristojnog jezika.

Drugo, otkriva pet novih tema u uključivanju mirovne lingvistike: promicanje uključivog i miroljubivog jezika, njegovanje kulture mira kroz interaktivnu pedagogiju, uključivanje kulturno uključivih nastavnih materijala, održavanje mirovne lingvistike u svim predmetima, suradnja s vršnjačkim nastavnicima ili stručnjacima. Treće, ističe četiri bitne teme u procjeni uspjeha u pedagogiji engleskog kao stranog jezika: procjena miroljubive učinkovitosti, metode povratnih informacija o mirovnoj pedagogiji, promjene u pozitivnom ponašanju učenika i angažman u mogućnostima profesionalnog razvoja u području mirovne svijesti. Slučajevi impliciraju i sličnosti i razlike u načinu na koji nastavnici engleskog kao stranog jezika uključuju mirovnu lingvistiku u svoju nastavu i procjenjuju svoj uspjeh, unatoč susretu s nasilnim i nenasilnim izražavanjima među učenicima.