U posljednjim desetljećima, odnos između slabe empatije i razvoja antisocijalnog i prijestupničkog ponašanja dobro je utvrđen. U prvom pregledu takve vrste, ovaj rad ocrtava trenutnu provedbu programa intervencija za empatiju u različitim disciplinama. Ovaj rad će identificirati neke ključne agense koji su instrumentalni u razvoju empatije i izgraditi slučaj koji sugerira da su, tamo gdje su takvi tradicionalni izvori razvoja empatije neadekvatni, intervencije ključne za premošćivanje jaza. Do danas, nekoliko intervencija za empatiju počinitelja koje su provedene i procijenjene daju mješovite rezultate prema vrsti kriminala, vrsti uzorka, spolu i vrsti empatije.

Bit će dane nove preporuke utemeljene na dokazima u vezi s vremenom, sadržajem, formatom, trajanjem i lokacijom budućih intervencija, a bit će istaknuta i važnost razmatranja osnovne empatije i individualnih razlika. Nedostatak empatije mora biti od središnje važnosti za agencije kaznenog pravosuđa te se mora identificirati i rješavati od djetinjstva i tijekom cijelog životnog vijeka. Korištenjem kombinacije univerzalnih programa s općom populacijom i specifičnih programa usmjerenih na počinitelje, može se postići holistički pristup.