Pozadina: Rad u zdravstvenom okruženju vrlo je stresan za većinu stručnjaka i može izazvati probleme u međuljudskim odnosima koji mogu rezultirati horizontalnim nasiljem. Kako bi se spriječilo nasilje i poboljšalo radno okruženje, mogu se primijeniti neke strategije za osiguranje dobrobiti svih uključenih, izravno ili neizravno, u zdravstvu, poput nenasilne komunikacije. Cilj ove studije bio je mapirati i sintetizirati dostupne znanstvene dokaze o korištenju nenasilne komunikacije kao tehnologije za kulturu mira u međuljudskim odnosima u zdravstvu. 

Metode: Ovo je pregled opsega proveden u bazama podataka Nacionalne medicinske knjižnice (PubMed), Kumulativnog indeksa zdravstvene i srodne literature (CINAHL), Web of Science, Excerpa Medica DataBASE (Embase), PsycINFO - APA/PsycNET (Američko psihološko udruženje) i Literature zdravstvenih znanosti Latinske Amerike i Kariba (LILACS) između ožujka i kolovoza 2023. Kriteriji prihvatljivosti bile su studije koje su se bavile temom NVC-a u području zdravstva, objavljene na portugalskom, španjolskom ili engleskom jeziku, bez vremenskih ograničenja. 

Rezultati: U bazama podataka pronađeno je 53 studija. Dvije dodatne studije izdvojene su iz primarnih istraživanja. U prvoj fazi isključivanja, 16 tekstova je uklonjeno zbog dupliciranja. 39 članaka bilo je potencijalno relevantno, a puni tekstovi su pregledani radi ispunjavanja kriterija uključivanja i isključivanja. Stoga je u ovaj pregled uključeno sedam studija, objavljenih na engleskom (pet) i portugalskom (dvije), od kojih su dvije provedene u Brazilu, jedna u Sjedinjenim Američkim Državama, jedna u Južnoj Koreji, jedna u Francuskoj, jedna u Kanadi i jedna u Tajlandu. Što se tiče vrste studije/publikacije, dvije studije bile su refleksije, jedna pregled, jedna mješovita studija, jedno izvješće o iskustvu i dvije eksperimentalne. Studije su pretežno bile visoke i umjerene metodološke kvalitete (85,7%). Ukupan broj sudionika u studijama bio je 185. Studije su pokazale da je NVC tehnologija koja je omogućila poboljšanje međuljudskih odnosa između zdravstvenih djelatnika. Programi obuke ili obrazovni intervencijski projekti na tu temu korisni su za upoznavanje stručnjaka s temom i demonstraciju situacija u kojima se tehnika može uključiti. 

Zaključak: Globalna znanstvena literatura ukazuje na to da je nenasilna komunikacija značajan resurs za poboljšanje međuljudskih odnosa u zdravstvu. Ovaj pristup mogu usvojiti kao strategiju menadžeri i donositelji odluka, kako za rješavanje sukoba, tako i za sprječavanje agresivnih situacija među zdravstvenim djelatnicima, posebno kada su u pitanju moralni ili psihološki aspekti.