Ovim izvanrednim monologom o oprostu i oslobođenju, nakon života ispunjenog zlostavljanjem, prognan iz svoje zemlje, Vojvodstva Milana, Prospero prekida magičnu umjetnost koju je naučio koristiti na otoku, a koja mu je pomogla da provodi pravdu, odrješenja svojih krvnika, oslobađa duh Prirode i Dobra (Ariel) i Zla (Kaliban, koji, ironično, obećava da će se ponašati pravedno i pošteno) te traži oproštenje od nas, čitatelja i gledatelja.