Preskoči na glavni sadržaj

Nenasilna komunikacija kao intervencija za anksioznost i depresiju kod odraslih

Doktorska disertacija Roufuna Nahera na engleskom jeziku (2024.)
Doktorska disertacija, Sveučilište u Dhaki

Svrha ove studije bila je istražiti utjecaj intervencije nenasilne komunikacije (NVC) na kvalitetu života osoba s anksioznošću i depresijom. Specifični ciljevi uključivali su istraživanje prirode anksioznosti i depresije koju doživljavaju sudionici, procjenu prihvatljivosti NVC intervencije za osobe s anksioznošću i depresijom te ispitivanje utjecaja NVC intervencije na upravljanje anksioznošću i depresijom u njihovom svakodnevnom životu.

U istraživanju je sudjelovalo 10 odraslih sudionika iz Bangladeša s blagom do teškom anksioznošću i/ili depresijom, odabranih putem svrsishodnog uzorkovanja. Studija je koristila kvalitativni dizajn, a sudionici su prošli i individualne i grupne sesije NVC intervencije, uključujući šest grupnih sesija i najmanje šest individualnih sesija. Podaci su prikupljeni metodom dubinskog intervjua, a za analizu podataka korištena je tematska analiza. Nalazi su podijeljeni u tri dijela na temelju specifičnih ciljeva ovog istraživanja. Početni dio predstavlja teme i podteme vezane uz prirodu anksioznosti i depresije koju su sudionici doživjeli. Nalazi pokazuju da su sudionici prošli kroz različita nepovoljna životna iskustva koja su utjecala na njihovu emocionalnu regulaciju, svakodnevno funkcioniranje, samopercepciju i odnose. Drugi dio obuhvaća teme i podteme koje se odnose na prihvatljivost NVC intervencije za osobe koje doživljavaju anksioznost i depresiju.

Rezultati ovog odjeljka otkrivaju da su sudionici pozdravili i prihvatili NVC intervenciju kroz individualne i grupne sesije, što je pozitivno utjecalo na njihovu kvalitetu života. To vodi do trećeg dijela istraživanja, koji se fokusira na utjecaj intervencije. Teme i podteme u ovom odjeljku otkrivaju da je NVC intervencija ublažila simptome anksioznosti i depresije, potaknula samosvijest, samoupravljanje, poboljšala međuljudsku komunikaciju, povećala samoefikasnost i usadila nadu u primjenu principa nenasilne komunikacije. Ipak, uočeno je da su sudionici s ovisnim crtama ličnosti, dubokom nevoljom i fizičkim bolestima smatrali intervenciju izazovnom za provedbu.

Sveobuhvatni rezultati dobiveni iz ove studije ukazuju na to da nenasilna komunikacija služi kao dobro prihvaćen i učinkovit instrument u učinkovitom rješavanju anksioznosti i depresije. To implicira da primjena nenasilne komunikacije može igrati značajnu ulogu u pružanju učinkovite podrške i mehanizama suočavanja za osobe koje se suočavaju s anksioznošću i depresijom.