Utjecaj treninga nenasilne komunikacije na roditeljsku samoefikasnost i psihičku dobrobit majki djece s oštećenjem sluha

Studija je imala za cilj istražiti učinak programa nenasilne komunikacije na roditeljsku samoefikasnost i psihološku dobrobit majki djece s oštećenjem sluha. Ovo istraživanje bilo je polueksperimentalno s dizajnom prethodnog i post-testiranja s kontrolnom skupinom. Ukupan broj statističke populacije bio je 49 osoba, od čega je 30 majki odabrano iz redovnih škola u gradu Isfahanu korištenjem prikladne metode uzorkovanja i nasumično su raspoređene u dvije eksperimentalne i kontrolne skupine od po 15 osoba. Za procjenu svih sudionika korišteni su Dumka i sur. Parental Self Agency Measure i Ryff Psychological Well-being. Eksperimentalna skupina sudjelovala je u intervenciji u 8 sesija od 45 minuta i jednoj sesiji tjedno. Zatim su obje skupine procijenjene istim skalama.

Podaci su analizirani univarijantnom analizom kovarijance. Rezultati su pokazali da je program nenasilne komunikacije imao značajan i pozitivan učinak na roditeljsku samoefikasnost i psihološku dobrobit u eksperimentalnoj skupini. 

Budući da je intervencija poboljšala roditeljsku samoefikasnost i psihološku dobrobit majki djece s oštećenjem sluha, stoga planiranje ove intervencije ima važnu ulogu u poboljšanju roditeljske samoefikasnosti i psihološke dobrobiti majki.

Ključne riječi: oštećenje sluha, nenasilna komunikacija, psihološka dobrobit, samoefikasnost