Ova pilot studija bila je drugi dio programa istraživanja osmišljenog kako bi se riješio nedostatak literature o nenasilju u komunikaciji i nedostatak valjane mjere izražavanja nenasilja u komunikaciji. Ova studija koristila je kvalitativne odgovore na jedan scenarij koji prikazuje konfliktnu situaciju između intimnih partnera kako bi razvila shemu kodiranja za mjerenje izražavanja nenasilja u komunikaciji. Raznolik uzorak od 247 studenata preddiplomskog studija na urbanom, javnom sveučilištu ispunio je upitnike za mjerenje fizičkog i mentalnog zdravlja {Short-Form 36 Health Survey (SF-36, Ware & Sherbourne) i Positive and Negative Affect Schedule (PANAS; Watson & Clark, 1988)}, izražavanja nenasilja u komunikaciji {Elements of Nonviolent Communication Inventory (ENVCI; Young, 2008)} i predispozicije za nenasilje {Nonviolence Test (NVT; Kool & Sen, 1984)}.

Ova istraživačka studija pronašla je podršku za elemente dvaju modela izražavanja nenasilja u komunikaciji, modela nenasilne komunikacije (NNK), koji se sastoji od deset komunikacijskih činova koji specificiraju sadržaj komunikacije (što se komunicira), i modela intenziteta/tona (kako se komunicira), u razlikovanju nenasilne i konvencionalne [nasilne] komunikacije kao zasebnih kontinuuma. Ova razlika pruža podršku proučavanju nenasilja i nenasilja u komunikaciji kao više od pukog odsustva nasilja. Rezultati ove studije pružaju obećavajuću osnovu za daljnju upotrebu, istraživanje i moguće usavršavanje sustava kodiranja za izražavanje nenasilja u komunikaciji. Nalazi također sugeriraju da oni s većom sklonošću prema nenasilju intenzivnije koriste pozitivnu ili „živu“ komunikaciju. Štoviše, ova sklonost prema nenasilju u predispoziciji i u verbalnoj komunikaciji ima određenu sposobnost predviđanja razlika u mentalnom zdravlju (više pozitivnog afekta i manje negativnog afekta).