Potreba za preispitivanjem održivosti pravednog rata i nenasilja kao sredstava za rješavanje sukoba u ovom suvremenom dobu stvorila je etičku dilemu između pravde i mira. Neke nedavne studije provedene u tom smislu naginju nenasilju i zalažu se za potpuno napuštanje etike pravednog rata zbog njezine nemogućnosti zaštite nevinih civila. Stoga je ova studija imala za cilj istražiti polaritet između teorije pravednog rata i nenasilja te njihovu relevantnost za suvremeno društvo.

Istraživanje je analiziralo raznoliku literaturu i utvrdilo da je teorija pravednog rata i dalje relevantna za pravednu obranu. Međutim, kako bi se spriječilo korištenje teorije pravednog rata za promicanje ofenzivnih ratova, potvrđeno je da bi je trebalo preimenovati u 'etiku izgradnje mira', što bi moglo podržati nenasilje i dijalog radi postizanja održivog mira. Budući da je teorija pravednog rata dobro razvijena u katoličkoj teologiji, studija predlaže daljnja istraživanja nenasilne komunikacije koja proširuju etiku nenasilja i pružaju praktične vještine za dijalog.