Učinkovite intervencije za trening empatije temeljene na znanstvenim dokazima postaju ključne. Teorijski okvir trebao bi voditi predložene intervencije i biti koherentan s evaluacijom dimenzija uzimajući u obzir da je empatija trenutno višedimenzionalni koncept. Cilj studije bio je utvrditi, kod zdravstvenih djelatnika i/ili studenata, koja je učinkovitost iskustvenog naspram humanističkog treninga u smislu poboljšanja empatijskih sposobnosti (dimenzija) i održavanja naučenog tijekom vremena, te utvrditi stupanj koherentnosti između predloženog teorijskog modela i obučenih i evaluiranih dimenzija. Proveden je sustavni pregled korištenjem šest baza podataka. Podaci su sintetizirani, a rizik od pristranosti analiziran je korištenjem Equator smjernica.

Odabrana su dvadeset i tri članka. Uočeni su daljnji dokazi o učinkovitosti iskustvene intervencije u odnosu na humanističke obrazovne strategije. Većina studija nije se temeljila na čvrstom teorijskom okviru i u tim slučajevima uočena je nedosljednost između dimenzija empatijskog treniranja i onih koje su procijenjene. Iako je potrebno bolje razumijevanje varijable vremena treniranja, preporučuju se srednjoročne intervencije. Povećanje broja multicentričnih kontroliranih ispitivanja; specificiranje intervencije koja uključuje dimenzije empatije; triangulacija podataka zdravstvenih djelatnika, pacijenata i vanjskih promatrača; te uključivanje praćenja postaje nužnost.