Ovaj članak istražuje empatično slušanje kakvo se prakticira u tradiciji nenasilne komunikacije (NNK), napominjući da se ta tradicija shvaća kao osmišljeni registar međuljudske veze, „zainteresiran za napredak prema boljem svijetu“ (Hughes 2018). U tradiciji empatija smatra „poštovanjem koje drugi doživljavaju, ... drugima dajemo vrijeme i prostor koji su im potrebni da se u potpunosti izraze i da budu shvaćeni“ (Rosenberg 2015: 91–92). Analiza u ovom članku primjenjuje alate sistemske funkcionalne lingvistike kako bi pokazala da se ovo empatično razumijevanje postiže tako što empatizer podržava govornikovo istraživanje vlastitih emocija putem jezičnog obrasca zajednički stvorenog, kontinuiranog tematskog napredovanja rezoniranih novih informacija. Članak pruža uvid u jezični mehanizam koji pokreće praksu empatije NNK-a.

Povezani video: https://www.youtube.com/watch?v=esdPRKeZB4U