Utjecaj provedbe programa nenasilne komunikacije na uzroke i učestalost sukoba među učenicima
Cilj ovog rada bio je istražiti učinke provedbe programa temeljenog na nenasilnoj komunikaciji te utjecaj uzroka i učestalosti konfliktnog ponašanja djece mlađe školske dobi. Provedeno je kvazi-eksperimentalno istraživanje koje je obuhvatilo 180 učenika četvrtog razreda osnovne škole. Razredi su podijeljeni u kontrolnu i eksperimentalnu skupinu korištenjem metode randomizacije. Grupe su usklađene po spolu, dobi i učestalosti sukoba, kao što je prikazano u fazi predtestiranja. Model istraživanja bio je kvazi-eksperimentalni, kombinirajući intra- i inter-grupni dizajn.
Za potrebe ovog kvazi-eksperimentalnog istraživanja razvijen je poseban scenarij sastavljen od 15 radionica koje su se izravno bavile temama vezanim uz nenasilnu komunikaciju, kao i anketni upitnik, osmišljen za procjenu općih modaliteta nenasilne komunikacije. Upitnik se sastojao od 14 pitanja s različitim formatima odgovora, a njegova pouzdanost unutarnje konzistentnosti (Cronbachov alfa) bila je zadovoljavajuća (α=0,76).
U analizi podataka korištene su metode deskriptivne statistike, kao i metode neparametrijske inferencijalne statistike. Kako bi se ispitale međugrupne razlike, provedena su dva Mann-Whitneyjeva U testa (neparametrijski zamjenski t-test za nezavisne uzorke) i dva Wilcoxonova testa predznačenih rangova (neparametrijski zamjenski t-test za zavisne uzorke), a zatim četiri χ2 testa. Rezultati post-testa ukazuju na pozitivne učinke primjene sadržaja nenasilne komunikacije, pri čemu su ispitanici iz eksperimentalne skupine (prosječni rang = 99,12) postigli niže rezultate od ispitanika iz kontrolne skupine (prosječni rang = 81,88), što sugerira da su učenici iz eksperimentalne skupine pokazali smanjenu sklonost konfliktnom ponašanju.
Rezultati vezani uz učestalost uzroka sukoba, za sve četiri kvazi-eksperimentalne situacije, ističu kao najčešće uzroke sukoba: uvrede i pogrdnog nazivanja (u sve četiri kvazi-eksperimentalne situacije – 22,44% prema 44,44%), iznošenje neprimjerenih riječi o vlastitoj obitelji (eksperimentalna skupina – početna procjena i obje procjene u kontrolnoj skupini; 26,11% prema 30,00%), kao i nagovaranje druge djece da se ne druže s ispitanikom (eksperimentalna skupina – konačna procjena; 24,44%).
Post-test, kojim se procijenila učestalost, potvrdio je pozitivne učinke NVC programa na učenike iz eksperimentalne skupine u odnosu na učenike iz kontrolne skupine.