Učinkovitost programa za razvoj nenasilne komunikacije među uzorkom djece
Djeci je očajnički potrebno da se vidi njihova potreba za slobodom, neovisnošću i učinkovitošću te da primaju poruke podrške, ljubavi i pravde. Važnost podučavanja djece učinkovitim metodama nenasilne komunikacije leži u uspostavljanju nenasilne veze, bilo između djeteta i njega samog ili između njega i drugih.
Nenasilna komunikacija (NNK) je metoda komunikacije temeljena na usmjerenosti na uspostavljanje suosjećajnih odnosa (Rosenberg, 2003.), a primarni cilj nenasilne komunikacije je stvaranje bolje komunikacije među ljudima, a to se postiže osvješćivanjem njihovih osjećaja i potreba, kao i osvješćivanjem osjećaja i potreba drugih, kako je (Rosenberg, 2004.) rekao „komuniciranjem s onim što je živo u nama“ u sadašnjem trenutku.
Problem istraživanja: Problem ovog istraživanja određen je sljedećim pitanjima: Kolika je učinkovitost programa u razvoju nenasilne komunikacije u uzorku djece?
Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je postići sljedeće: Validacija učinkovitosti programa u razvoju nenasilne komunikacije u uzorku djece.
Hipoteza istraživanja: Postoji statistički značajna razlika između prosječnih rezultata eksperimentalne skupine djece u mjerenjima prije i nakon primjene programa na skali nenasilne komunikacije. Ne postoji statistički značajna razlika između prosječnih rezultata djece kontrolne skupine u mjerenjima prije i nakon programa na skali nenasilne komunikacije. Postoje statistički značajne razlike između prosječnih rezultata djece eksperimentalne skupine i kontrolne skupine u post-mjerenju na skali nenasilne komunikacije za djecu u korist eksperimentalne skupine. Ne postoje statistički značajne razlike između prosječnih rezultata eksperimentalne skupine djece u post-mjerenju i praćenju primjene programa na skali nenasilne komunikacije.
Uzorak studije: Studija je provedena na (40) djece (dječaka i djevojčica). (20) djece eksperimentalne skupine kao i (20) djece kontrolne skupine, u dobi između (9-12) godina.
Alati za istraživanje: Istraživanje uključuje sljedeće alate: Program za razvoj nenasilne komunikacije (pripremio istraživač). Skala nenasilne komunikacije za djecu (pripremio istraživač). Skala socioekonomskog stanja egipatskih obitelji (pripremio: Abdel Aziz el Shakhs, 2013.).
Statističke metode: Wilcoxon test. Mann-Whitneyjev test.
Rezultat istraživanja: Valjanost prve hipoteze da postoji statistički značajna razlika između prosječnih rezultata eksperimentalne skupine djece u mjerenjima prije i nakon primjene programa na skali nenasilne komunikacije. Valjanost druge hipoteze da ne postoji statistički značajna razlika između prosječnih rezultata djece kontrolne skupine u mjerenjima prije i nakon programa na skali nenasilne komunikacije. Valjanost treće hipoteze da postoje statistički značajne razlike između prosječnih rezultata djece eksperimentalne skupine i kontrolne skupine u post-mjerenju na skali nenasilne komunikacije za djecu u korist eksperimentalne skupine. Valjanost četvrte hipoteze da ne postoje statistički značajne razlike između prosječnih rezultata eksperimentalne skupine djece u post-mjerenju i praćenju primjene programa na skali nenasilne komunikacije.