Empirijski dokazi iz literature o suosjećanju ukazuju na inherentnu teškoću u poučavanju kvaliteta povezanih sa suosjećanjem i ukazuju na nedavni pomak prema promicanju intervencija usmjerenih na poboljšanje komunikacijskih vještina povezanih sa suosjećajnom brigom. S obzirom na nedostatak snažnog empirijskog i teorijskog razumijevanja suosjećajne komunikacije, ovaj pregled opsega identificira i integrira definicije i teorijske pristupe suosjećajnoj komunikaciji na temelju postojeće literature. Ukupno 5813 zapisa identificiranih početnim pretraživanjem u četiri baze podataka (Scopus, Web of Science, PubMed i APA PsycNet) u kombinaciji s 49 dobivenih ručnim pretraživanjem, podvrgnuto je probiru na temelju smjernica PRISMA-ScR. Ukupno 57 članaka koji su ispunjavali kriterije prihvatljivosti finalizirano je za narativnu sintezu (koja je uključivala tematsku i sadržajnu analizu). Ovaj pregled služi kao konstruktivna kritika proturječnosti i problema s empirijskim dokazima o verbalnom i neverbalnom suosjećanju te prikazuje koncept koji postoji izvan njegovog utjecaja na ublažavanje patnje opisujući suosjećajnu komunikaciju u svjetlu (1) kognitivnih aspekata, (2) afektivnih aspekata, (3) aspekata ponašanja/stanja, (4) relacijskih aspekata, (5) samosuosjećanja, (6) uzajamnosti, (7) individualno specifičnih vrlinskih osobina ili vrijednosti.

Ističe se potreba za integrativnom definicijom suosjećajne komunikacije i teorijskim okvirom koji povezuje komponente suosjećajne komunikacije s njezinim prethodnicima i ishodima. Pregled je valjan i pouzdan izvor smjernica za buduća istraživanja teorije, obrazovanja i intervencija u suosjećajnoj komunikaciji. Nalazi pregleda mogu se interpretirati u svjetlu suvremene i tradicionalne teorije komunikacije, što ima praktične implikacije za različita područja društva (tj. obitelj, odnose na radnom mjestu, poslovanje i zdravstvenu skrb).