Kroz svoju povijest, sukobi su oblikovali različite doktrine u Rimokatoličkoj crkvi. Suvremena Crkva bori se s kontroverzama o rasizmu, spolu, reproduktivnim pravima, seksualnom zlostavljanju, zlouporabi moći, istospolnim vezama i unutarreligijskim/međureligijskim sukobima. U tim situacijama, crkveni vođe mogu primijeniti različite strategije za rješavanje sukoba, uključujući pregovore, dijalog ili represiju. Često takve strategije pretpostavljaju interpretativne obrasce jedinstva i stabilnosti ili usko percipiraju sukob jednostavno kao „javno protivljenje učiteljstvu“

Ono što se često događa može se usporediti s onim što Thania Paffenholz iz Centra za sukob, razvoj i izgradnju mira na Poslijediplomskom institutu u Ženevi naziva upravljanjem sukobima: ovaj pristup vođa je uglavnom diplomatski i odozgo prema dolje, isključuje ljude na terenu i ne ide duboko u korijene sukoba.