U procesu ponovnog ulaska, zajednica je istovremeno i glavna prepreka i glavni resurs. S jedne strane, opći pad uključenosti zajednice i građanske predanosti identificiran je kao opći problem s kojim se suočavaju demokratska društva (Putnam, 2000.; Barber, 1992.).

U tom smislu, izgledi za održavanje sigurnog, produktivnog i ekonomski održivog građanskog života u zajednicama suočenim s tisućama osoba koje se vraćaju iz zatvora čine se još više smanjenima (Rose i Clear, 1998.). Jedan od glavnih razloga za to su strukturne prepreke produktivnom građanstvu s kojima se suočavaju osobe koje su trenutno ili su bile pod nadzorom u popravnim ustanovama.